четвртак, 13. октобар 2016.

Patrik Balint: Umetnost regresoterapije

Patrik Balint je regresoterapeut, učitelj nehipnotičke regresoterapije i autor dopunskih regresivnih tehnika. Iz njegovog dvodecenijskog iskustva u radu sa klijentima proistekle su druge metode koje praktikuje i podučava: sveobuhvatni program za negu majke i deteta tokom trudnoće, numerologija, kure terapijskog gladovanja na vodi. Prva u nizu obuka iz oblasti regresne terapije po metodi Patrika Balinta završena je početkom oktobra na Andrevlju, a nastavak edukacije očekuje se sredinom decembra ove godine. Regresoterapija je vraćanje u prošlost psihološkim sredstvima, zasnovana na asocijativnim sposobnostima psihe i memorije. Odlazimo u prošlost da bismo tamo otklonili uzrok aktuelnog problema, zaključili ponavljajuće cikluse, otpustili traumatična nasleĎa i, najzad – da bismo dublje ţiveli u sadašnjosti. Često je dovoljno vratiti se u prenatalni period, jer je u tih devet meseci saţet ceo naš ţivot, obeleţen emocijama roditelja i uticajima okoline u kojoj porodica ţivi. Datum našeg dolaska na svet je numerološki ključ naše ţivotne priče, a naša tela (trebalo bi da) su podešena da prate prirodne cikluse odumiranja i obnavljanja. Više o sistemima svojih učenja, Patrik Balint lično...:


page1image9192
Još u vreme školskih dana bavio sam se duhovnim veţbama, praktikovao sam borilačke veštine i meditaciju. Pomaţuće profesije oduvek su mi bile bliske i zanimo sam se za tu praksu. U vreme kada sam upisivao fakultet, jedino se na studijama psihologije i medicine učilo kako pruţiti podršku i pomoć ljudima, ali me nijedan od ta dva pristupa nije posebno zanimao. Daleko više me interesovala veštačka inteligencija i pogled na čoveka iz te perspektive, pa sam se upisao na softverski inţenjering. Kompjuteri, matematika, fizika, biologija i telo – sve te oblasti su me privlačile. Za jasan, dubok i upotrebljiv vreme studiranja upoznao sam svog učitelja Andreja Dragomireckog, regresoterapeuta koji je tu praksu doneo u tadašnju Čehoslovačku. On inteligencijom, nego i sa ljudskom psihom, kojoj je takoĎe pristupao sa stanovišta matematike i me je upoznao ne samo sa veštačkom tehnike. Odjednom su sva moja raštrkana interesovanja objedinjena u sistem za rad.
ŠKOLA REGRESOTERAPIJE U SRBIJI I SVETU
O regresnoj terapiji predavao sam u mnogim zemljama: Rusija, Amerika, Češka, Švajcarska, Austrija, Srbija... Obuke za regresoterapeute do sada su organizovane u Slovačkoj, Češkoj i Srbiji. U Slovačkoj sam podučavao terapeute iz raznih zemalja, tako da je metod proširen u Italiju, Nemačku, Austriju i Norvešku. Kao graĎanin sveta, gde god da putujem, primećujem kako se informacije veoma brzo šire i koliko su ljudi ţeljni učenja. U Srbiji su ljudi veoma otvoreni da uče.
Ujedno, imaju duboka emotivna preţivljavanja i brzo reaguju na podsticaje i promene. Sve to olakšava nam saradnju na planu razmene informacija, ali nije lako usmeravati sve te emocije unutar radne grupe. Plan mi je da sa oformljenom grupom polaznika završim započetu obuku regresoterapije, a istovremeno sam otvoren da ovde započnem obuke iz drugih oblasti kojima se bavim: priprema svesnog roditeljstva, terapijsko gladovanje, numerologija... Regresnu terapiju praktikujem dvadeset godina i uvideo sam njene granice, što me je povelo da tragam i za nekim nekauzalnim pravcem. Tako se iz iskustva regresne terapije terapije uzroka – rodio potpuno drugačiji pravac: terapija orijentisana na sadašnjost. To je terapija u kojoj smo posvećeni sadašnjem trenutku i unutar njega razvijamo terapijski proces.

Početkom oktobra ove godine prva grupa polaznika u Srbiji završila je osnovni kurs regresivne terapije po metodi Patrika Balinta. Celokupna obuka regresoterapije traje godine i podeljena je na blok nastavu od kurseva. Na prvom kursu polaznici uče teoriju ličnosti, psihologije i problema, kao osnovu za praktičan rad. Na naprednim kursevima uče se teorija kauzalnosti, teorija prošlih životarazvojna teorija, teorija entiteta podsvesti, teorija odnosa, teorija arhetipova, teorija profilisanja problemaNakon svakog završenog kursa, polaznik je ovladao tehnikom koju može primenjivati u terapeutskoj praksi. Učenje regresoterapije po Patriku Balintu nije uslovljeno nekim posebnim znanjima niti sklonostima. Regresoterapija je vrsta umetnosti i zahteva malo talenta – ali to je talenat koji svi posedujemo. Prenatalnu terapiju i terapiju detinjstva. Ove tehnike koristimo za razrešavanje obrazaca ponašanja, kako bismo prekinuli ponavljanja u svom ţivotu.

PRVA ISKUSTVA SA REGRESOTERAPIJOM
Prvo iskustvo regresne terapije odvelo me je u prenatalni period i poroĎaj. Bio je to intenzivan doţivljaj, jer sâm poroĎaj jeste najsnaţniji momenat u našim ţivotima. Posle te terapije ţivot mi je postao znatno opušteniji i na stvarnost sam počeo da gledam drugačijim očima. Kada sam se prvi put okušao kao terapeut, na obuci kod Andreja Dragomireckog , sa svojim prvim klijentom takoĎe sam otišao u prenatalni period i na sam poroĎajni čin. Lično iskustvo prolaska kroz prenatalno doba pokazalo se kao dobra priprema za rad sa drugima. Ta prva terapijska iskustva već su mi ukazivala na značaj prenatalnog perioda i koliko utiče na ceo naš ţivot. Tada smo još uvek koristili samo osnovnu tehniku regresoterapije koja je prvenstveno usmerena na rešavanje problema na fizičkom nivou. Godinama kasnije, uvidevši da prenatalno doba saţima sve ono što ćemo kasnije doţiveti, razvio sam dodatne tehnike regresivne terapije:
TRAUMA NIJE U PRIRODI POROĐAJA
Kroz regresnu terapiju odlazimo u prošlost, a najčešće se dešava da odemo u prenatalno doba ili u sam trenutak poroĎaja, što nesumnjivo potvrĎuje vaţnost tih dogaĎaja. Na terapijama su mi ljudi govorili kako su preţivljavali poroĎaje i uvideo sam kakve sve probleme poroĎajna trauma kasnije moţe da prouzrokuje. To je bio podsticaj, ne samo da razvijem prenatalnu tehniku regresne terapije, nego i da počnem da radim pripreme za poroĎaj i svesno roditeljstvo. Ţene nisu izgubile sposobnost da samostalno rode, samo su svoju odgovornost za porođaj predale lekarima. U prošlosti su raĎale u ne baš najboljim uslovima – niti su imale odgovarajuću ishranu, niti dobru higijenu – a sve to biće im omogućeno u bolnicama i porodilištima. Ţene su se doslovno predale lekarima, u zamenu za bolje uslove,
sigurnost i zaštitu. Na taj način lekari su ostvarili pristup poroĎajnom procesu. Čim su počeli da intervenišu i utiču na taj proces, umanjili su njegovu prirodnost. Kad god utičemo na nešto što je prirodno, to postaje neprirodno. U tome je glavni uzrok problematičnih poroĎaja: ţene su sve više odgovornosti prepuštale lekarima, a lekari su vršili sve više intervencija i preuzimali sve veću kontrolu.



Lakše se poroditi nego brinuti o tome.
Danas smo opet na raskrsnici, kada ţene postaju svesne da tu nešto nije u redu. Ţene same počinju da uviĎaju koliko pretporoĎajni i poroĎajni tretman ima uticaja na njihov odnos sa decom, kao i na porodične odnose uopšte. Ne radi se samo o tome da li je porođaj bio bolan ili ne, nego o tome da ţena ne oseća porođaj kao svoj – nije ga ona iznela, nego je lekar nju porodio. Kada neko utiče na porođaj, utiče na celokupan ţivot deteta, majke i cele porodice. PretporoĎajna priprema zasnovana je na činjenici da je poroĎaj prirodan proces, na koji se ţena spontano priprema mnogo pre začeća. Menstruacija koja se odvija svakog meseca zapravo je porođaj u malom isti hormoni aktiviraju se tokom menstruacije i tokom poroĎaja. Pre nego što se stvarno porodi, ţena je već prošla mnogo malih porođaja. Sâmo njeno telo je priprema, ali nisu sve ţene toga svesne. Nekada ţena ne prihvata menstruaciju, jer nije spojena sa sopstvenim telom, ali na tome se moţe raditi. Kada se ţena poveţe sa sopstvenim telom i osvesti telesne procese, oseća se bezbednom i spremnom da preuzme odgovornost za porođaj. Zastupam stav da muškarce ne treba isključivati iz (pret)poroĎajnog procesa: ako su bili prisutni tokom začeća, treba i dalje da budu prisutni. Kada se sve odvija prirodno, poroĎajni hormoni pripremaju muškarca da bude dobar otac. Ovo
ne znači da muškarac nuţno
treba da bude pored ţene dok raĎa – svaki poroĎaj je jedinstven i svaki par odlučuje o tome šta je za njih najprirodnije.
MENTALNA DIMENZIJA
GLADOVANJA
Prirodni ciklusi nam pokazuju da u nekom periodu i sama priroda gladuje. Irvasi znaju da ne treba da se dotaknu jela tokom najjače zime, da ne bi postali neuhranjeni. Kada gladuju, njihovo telo troši zalihe i hrani samo sebe. U prošlosti je bilo perioda kada nismo imali dovoljno za jelo i znamo da, ako unosimo nedovoljne količine hrane, telo pati od neuhranjenosti. MeĎutim, kada uopšte ne unosimo hranu, telo moţe da zaustavi svoju primarnu aktivnost varenje. Tada telo odmara i regeneriše se. Gladovanje je prirodan proces koji telo periodično traţi, ali danas ga slabo praktikujemo, čak uzimamo više hrane nego što nam je potrebno. Kada uzimamo mnogo hrane, naročito šećera, nivo insulina raste, što troši telo. Gladovanje uravnoteţuje nivo insulina, tako da telo prestaje da ţudi za šećerima. Kada telo zaustavi svoj glavni rad, psiha dobija prostor za funkcionisanje. U tome je mentalna i duhovna dimenzija gladovanja.
KRALJEVSTVO BROJEVA
Numerologija je oblast koju dugo vremena nisam prihvatao. Tek kada sam počeo da radim na statistikama svojih klijenata, o kojima inače znam mnogo toga, primetio sam da numerologija ima smisla. Iako ima neka svoja ograničenja, uopšteno je to sistem koji veoma dobro funkcioniše. Numerologija otkriva pojedinačne ţivotne priče koje su značajne kako za klijenta, tako i za terapeuta. Numerološki sistem kojim se bavim proizilazi direktno iz moje prakse. Koristim dekadni sistem, a ljude numerološki moţemo razvrstati na devet kategorija. Kada sve brojeve iz datuma roĎenja saberemo i svedemo na jednocifren broj, dobijamo osnovni ţivotni pogled te osobe. Slika ţivota u kraljevstvu pojednostavljeno ilustruje ceo ovaj sistem: jedinica je kralj; devetka je kraljica; dvojka je savetnik; trojka je dţelat, vodi računa o novcu i ubira poreze; četvorka je general i ratnik; petica je razigrana dvorska luda; šestica se bavi umetnošću, brine o vrtu i konjima; sedmica je lekar; osmica je astrolog koji vidi celu sliku.

Tekst na osnovu intervjua sačinila: Marijana Čanak Komunikaciju prevodila: Ana Baţova Grnja, psihološkinja i regresoterapeutkinja